Kažu da je fudbal sama imitacija života, a da fudbalski teren predstavlja odraz u ogledalu odnosa u svakoj zajednici. Uzmimo primjer španske reprezentacije koja je posljedica odnosa u društvu slobode i solidarnosti, a bosanskohercegovačka jedinstvena liga pak vjerno preslikava bešćutno nasilje koje vlada u našem društvu.
Vapaju nemoći i višegodišnje dubinske frustracije svjedočili smo ovih dana u izlivu bijesa Husrefa Musemića. A sve se dešava na stadionu s kojeg je jedan mostarski klub protjeran kako bi ga kolonozirao drugi, što govori da fudbal ovdje zna biti gori i prljaviji nego što je život sam. Fudbal je igra koja je oduvijek bila više od sporta, samo je ovdje čak i korak ispred života samog što se najbolje vidi otkako je Dodikov sestrić podmetnut na čelo NS BiH. Vico Zeljković je instaliran na čelo bosanskohercegovačkog fudbalskog Saveza kako bi, u bratskoj suradnji sa ekipom koju predvodi Ivan Beus, uništio, zgadio i obesmislio fudbal i sve u vezi sa loptom na ovim prostorima. Metod je koliko jednostavan, toliko i bolestan – uništiti i poniziti reprezentaciju, a kad je riječ o najjačoj ligi, jedino se Borac i Zrinski mogu rotirati na mjestu prvaka. Svi drugi klubovi kojima je ukinuta “konsituivnost” mogu igrati tek epizodne, sporedne uloge. Neće im biti dozvoljeno da se primaknu prvom mjestu. Za taj zločinački poduhvat upregnuti su sudijski specijalci, razne komisije, drakonske kazne i svi Savezu raspoloživi mehanizmi koje dvojac Vico-Beus neumjereno koristi. Naravno, tako nešto ne bi bilo moguće bez snishodljive pomoći poltrona u Savezu. Razni pilavi, čolpe, džemidžići, šehovici, durići, kazlagići… jeftino su kupljeni i samozadovoljni skupljanjem mrvica koje padaju sa stola za kojim sjede gazde. Ništa manje nisu nevini ni mediji, od onih poput Arene, koja je aktivan sudionik udruženog zločinančkog poduhvata, pa do onih pasivnih, koji glavu okreću na drugu stranu i prave se da se ništa ne dešava.
Reprezentacija Bosne i Hercegovine je u posljednjih osam utakmica zabilježila sedam poraza i samo jednom odigrala neriješeno, a posljednja pobjeda je ostvarena protiv uvijek neugodnog Luxemburga, prije više od dvije godine. Sve se opravdava periodom tranzicije koji već predugo traje i završit će kad na utakmice reprezentacije BiH prestanu dolaziti i porodice reprezentativaca. Slično je i sa Premijer ligom, jer Vico i Beus, uz svesrdnu asistenciju petokolonaša, sudijskim pljačkama koje iz sezone u sezonu postaju sve brutalniji, zaustavit će bilo koga ko bi se našao na putu njihovim favoritima Borcu i Zrinjskom. Ove godine su kriminalcima u crnom pridodani i oni u kombiju, pa je VAR, apsurdno, samo pojačao pljačku. Demonstracija osovine zla najbolje se vidjela nedavno na utakmici Široki Brijeg – Sarajevo pa tako sada imamo situaciju da nije važno ko će biti štoper ili centarfor, ko sa kakavim igračima raspolaže, nego ko je sudija, a ko sjedi u VAR kombiju. Posljednjih nekoliko sezona sudijske pljačke poprimaju formu iživljavanja i ponižavanja, a sve kako bi izazvali prekide utakmica, a potom i navijačke nerede, koji bi dobili karakter međunacionalnih sukoba, što bi za rezultat trebalo imati odstranjavanje “neposlušnih” konkurenata.
Vico i Beus imaju jasan plan, ova liga će se igrati sve dok služi Borcu i Zrinjskom ili je neće ni biti!
Kako vrijeme prolazi oni su sve bliže svom cilju. Nažalost, oni dobijaju i u prvom, a i u drugom scenariju, dok pilavi, čolpe, durići, džemidžići zadovoljno trljaju ruke, jer kapa i njima stalno – neko je zaposlio svastiku u računovodstvu Saveza, drugi ubacio sina u neku komisiju… Stoja ovdje, milja tamo… Pa još džaba karte, putovanja po svijetu… A nama ostalima, dok se nešto korjenito ne promijeni, preostalo je samo da iz očaja gadno psujemo!
Previous Post: Sretan ti 78. rođendan majstore